“Ima kruha, ima vinca, zdrava glava Dalmatinca
Nema kruha, nema vinca, bolna glava Dalmatinca“,
stara je poslovica jer se od davnina u Dalmaciji živjelo s vinom za vino i od vina. Dalmatinski težak bio je pupčano vezan za lozu koja ga je znala činiti bogatim i siromašnim, sretnim i nesretnim. U Dalmaciji od iskona se živjelo od loze jer je vino bilo glavni hranitelj stanovništva.
Zato se u Dalmaciji kaže da je Vino Božji dar, suza zemlje i znoj težaka.